Ponovo u ringu
Pre 2 meseca sam poslednji put pisao o opasnostima koje se vremena na vreme pojavljuju u liku privatizacije medija. Tada još nisam znao da će samo 2 nedelje kasnije biti završen nacrt medijske strategije. Ovako naknadno mogu reći da je dobro što sam u maju „oduvao prašinu” sa starih dokumenata. Ponovo sam pregledao stenografske beleške skupštinskih govora, predlog izmena zakona koje je SVM predložio, tadašnje članke, inicijative.
Iz njih se jasno vidi na koji način smo uspeli krajem 2007., posle borbe koja je trajali više meseci, pa i godina, izdejstvovati obustavljanje privatizacije onih elektronskih medija koji su program emitovali i na jeziku/jezicima nacionalnih manjina.
Sada moramo ponovo ući u ring. Štaviše, već smo u njemu. Ne znam kako je moguće da u Srbiji uvek istih 5-6 ljudi piše medijsku strategiju. Novinari zaposleni u beogradskim privatnim medijima i univerzitetski profesori. Uvek isti. Od 2000. Vlade dolaze, vlade odlaze, oni ostaju. Bez obzira da li se premijer zove Đinđić, Živković, Koštunica, Cvetković.
Problem nije u tome da su ovi eksperi i „eksperi” ubeđeni u to da su lokalne samouprave i nacionalni saveti nacionalnih manjina najveća pretnja za nezavisno novinarstvo (to je njihov stav što treba poštovati), već u tome što – blago rečeno – iskrivljuju činjenice.
Pozivaju se na Evropsku uniju – kao što su to u ovoj državi već činili mnogi, u vezi raznih pitanja. Tvrde da propisi EU zabranjuju da lokalne samouprave i nacionalni saveti budu osnivači medija. Ne možemo ulepšavati, treba jasno reći: to je laž! A laž ni posle dugotrajnog ponavljanja ne može postati istina.
O ovim stvarima smo govorili u sredu u Skupštini na zajedničkoj press konferenciji sedmoro članova Poslaničke grupe manjina (vidi fotografiju Mađar So-a). I nismo ostali samo na nivou reči. Našu inicijativu (čija najznačajnija tačka jeste da opštine i nacionalni saveti mogu i dalje biti osnivači medija) dostavili smo predsedniku Vlade, ministru kulture i radnoj grupi koja je izradila nacrt medijske strategije.
Ali pre toga na press konferenciji smo pozvali poslanike-pripadnike nacionalnih zajednica, koji deluju u okviru drugih poslaničkih grupa da potpišu našu inicijativu. Za manje od 24 sata 11 naših kolega je stavilo svoj potpis pored 7 naših. Među njima ima i takvih koji su pripadnici većinskog naroda i žive na područjima zemlje na kojima se ne mogu susretati sa problemima u vezi ostvarenja manjinskih prava. Neki od njih su: Veroljub Stevanović, gradonačelnik Kragujevca, poslanik Ujedinjenih regiona Srbije, Dragan Marković-Palma, gradonačelnik Jagodine, predsednik Jedinstvene Srbije, Vesna Pešić, nezavisna poslanica (ranije LDP), jedna od ključnih osoba u borbi protiv Miloševićevog režima. Ali su nas podržali i Nenad Čanak, Bojan Kostreš, kao i poslanici iz grupe Za evropsku Srbiju hrvatske, romske i rusinske nacionalnosti.
Ali ne i Mađari iz DS. Njima ovo nije bitno. Ovako su sebe eliminisali iz kruga onih koji će sprečiti usvajanje štetne medijske strategije. Ali ćemo uspeti i bez njih. Na njih nismo mogli računati ni u borbi za usvajanje amandmana SVM-a na predlog zakona o izmenama zakona o osnovama sistema obrazovanja. A ipak su izglasani. Iako je predsednik jedne druge mađarske stranke Andraš Agoston (Ágoston András) još pre par dana napisao: „izgleda da će se SVM izgubiti u beskrajnim polemikama u vezi proširenja i preciziranja nadležnosti nacionalnih saveta. Uzevši u obzir očevidnu dominaciju DS-a, može nastupiti dugotrajan period tapkanja u mestu.“ Ispostavilo se da nije bio u pravu. SVM je sredio nadležnosti nacionalnih saveta u vezi obrazovanja. Sada još sledi oblast kulture – u subotu smo se u Subotici dogovorili u vezi toga sa ministrom Predragom Markovićem.
Naziv sporta je: izgradnja autonomije. Vodimo posle prvog poluvremena.