Franjo Josif i Srebrna strela
Juče, prvog dana nove parlamentarne sezone se na dnevnom redu odmah našlo kapitalno pitanje. Bukvalno, kapitalno, jer skupština raspravlja o Predlogu zakona o železnici. Nisam stručnjak za železnicu, ni čovek koji putuje vozom. Ali nije ni potrebno biti ekspert kada neko u Srbiji želi da govori o tome kakva je situacija na prugama.
Mislio sam da je celishodno izložiti u Parlamentu šta je bilo nekad a šta sad. Na današnjoj teritoriji Vojvodine je železnički saobraćaj krenuo 1869. godine. To se desilo svega 29 godina posle Engleske. Na kraju 19. veka je na teritoriji današnje pokrajine postojala najgušća železnička mreža u čitavoj Evropi. I jedna od najrazvijenijih. To je prošlost.
Vojvodinu su poslednjih decenija kontinuirano pljačkali. Demontirali su i odnosili pruge na druga područja Srbije i nekadašnje Jugoslavije. Velike teritorije su ostale bez bilo kakvih saobraćajnih veza. U poslednjih dvadesetak godina iz Vojvodine je odneto 16 hiljada (nije greška) vagona. Za ispunjavanje današnjih (inače nažalost) skromnih vojvođanskih potreba prevoza tereta, svakog dana nedostaje oko 500 vagona. A to je sadašnjost.
Ovako je nemoguće razvijati privredu, stvoriti nova radna mesta. Apropo nova radna mesta! U modernom svetu uopšte nije sigurno da će čovek naći posao u mestu svog prebivališta. Često treba da putuje i više desetina kilometara. Pošto poslodavac ili ne nadoknađuje putne troškove ili to čini u minimalnoj meri, zaposlenom ne preostaje drugo nego da putuje (ili da pokuša putovati) železnicom. Nije izvesno naime da će voz i stići na stanicu. Odlično zvuči da po redu vožnje neki ekspres kreće recimo u 15,37, ali je sigurno da je u zakašnjenju već u momentu kada je izašao sa železničke stanice, iako je krenuo na vreme.
Ali šta možemo očekivati u slučaju železnike mreže, čije neke deonice su poslednji put obnovljene za vreme vladavine pretposlednjeg mađarskog kralja, koji je umro 1916. godine (!)? To je bilo dosta davno. Pitao sam juče u raspravi ministra Mrkonjića da li zna kada je umro Franjo Josif. Nije znao. Ali nije znao ni to šta je Srebrna strela. Kako bi i znao?! Zbog toga sam ja rekao u proleće kada se Vlada rekonstruisala da neće voditi na dobro da u kabinetu nema nijednog Vojvođanina. U Vojvodini svako zna da su Srebrne strele šinobusi koji su proizvedeni oko 1960. godine i koji do današnjeg dana „saobraćaju”. (Doduše na jednoj tribini sam rekao „Siva strela” ali su me odmah ispravili).
Šta bi trebalo da bude budućnost? Treba omogućiti pokrajini da (osim železničkog koridora 10) preuzme upravljanje nad železničkom mrežom u Vojvodini. Predložili smo da s jedne strane u svojini Vojvodine bude železnička infrastruktura, a sa druge da pokrajina stekne pravo da osnuje privredno društvo koje bi upravljalo železničkom mrežom. Ne bi u roku od par godina trebalo očekivati čudo, ali bismo sigurno našli načina da se konkurišući za evropska i druga sredstva ulažemo u infrastrukturu. Za razliku od drugih, nama Vojvođanima je to u interesu.
Na Zakon o železnici gledamo kao na uvertiru rasprave o zakonu o javnoj svojini koja će početi 22. septembra. Ako se sad uspemo izboriti za prihvatanje naših 6 amandmana u vezi železničke infrastrukture, onda to neće biti problem ni kod drugog, malo pre spomenutog zakona. I suprotno tome: ako to ne bude bio slučaj, onda će krajem meseca reći da železnička mreža ne može biti u vlasništvu pokrajine, jer to ne predviđa Zakon o železnici. Zbog toga nećemo glasati za zakon u slučaju odbijanja naših amandmana.
Zaključci koje je Pokrajinska Vlada prihvatila na svojoj jučerašnjoj sednici su identični našim amandmanima. To naravno nije slučajnost. (Da ne bude zablude: mi smo amandmane podneli još u ponedeljak). Nadam se da će nam podršku pružiti i Liga socijaldemokrata Vojvodine. Juče su rekli da će podržati naše amandmane, ali videli smo mi već sve i svašta. Nadam se da i oni osećaju da se sada treba boriti za vojvođanske interese. I to ne samo na nivou floskula. Zakoni koji će se doneti u sledeće 2-3 nedelje će na duže staze uticati na ekonomski razvoj pokrajine. Još je samo pitanje u kom pravcu.