Slobodan protok

Vest nedelje je da je Evropski parlament predložio ukidanje viza građanima Srbije. Kao i Makedonije i Crne Gore. Ukoliko poslednjeg dana novembra ili prvog decembra i ministri unutrašnjih poslova i pravde država članica Evropske unije budu tako mislili, onda ćemo od 19. decembra sa crvenim pasošem u džepu, bez viza moći da putujemo u zemlje šengenskog sistema.
Kao pre 18 godina. Ovo već stvarno nije moguće upropastiti. Treba još svega 35 noći prespavati pa će građani gore spomenutih država tzv. Zapadnog Balkana ponovo moći putovati na civilizovan način. Barem što se formalnih uslova tiče.
Posle jučerašnje odluke Evropskog parlamenta (koja je doneta većinom od 86%) odmah su se javile dve stvari. Prisvajanje zasluga i rat brojkama. Naravno, kada novinari postave pitanje: čija je zasluga ukidanje viza, nešto se mora reći. Istina, bilo je i onih koji su dali odgovor i bez da im je iko postavio pitanje.
Skoro se niko nije usudio da kaže je to zasluga jedne ili druge stranke. Ali ovakvih odgovora je bilo na pretek: predsednika Republike, ministarstva unutrašnjih poslova, ministarstva pravde. Onaj ko barem na nedeljnom nivou prati dešavanja iz sveta politike lako može da zameni date odgovore. I onda je jasno koja je stranka zaslužna prema davaocu određene izjave. Naravno, jedino zaslužna. Ja ipak mislim da je slika malo iznijansiranija.
Bilo je interesantnih teorija i u vezi brojki. Prvenstveno o devetnaestici. Prema nekima, EP je predložio ukidanje viza baš počev od 19. decembra da bi Srbi dobili poklon za Svetog Nikolu. Drugi smatraju da je „Zapad” ciljni datum sa 01.01.2010. pomerio isključivo zbog svojih sebičnih interesa. Ovako ćemo, naime za vreme praznika novac potrošiti kod njih. A ima i onih koji misle da se sećaju da su prvi višestranački izbori u Srbiji održani 19. decembra 1990. I naravno, EP je to uzeo u obzir, pa se ovom odlukom završava jedna epoha.
Manje-više slobodan protok kapitala je uvek postojao. Pa i u malo pre spomenutom prethodnom razdoblju. Od 19. decembra će to odnositi i na ljude. Ostaje samo pitanje, da li će „na put krenuti” i ideje. Drugim rečima, da li će se Srbija menjati zbog toga što će njeni građani putovati po belom svetu?
Prema jednoj nedavno rađenoj analizi polovina naših stanovnika još nikad nije bila u inostranstvu. Među mlađima od 30 godina, to dostiže skoro 80%.
Ako bi putovanje rezultiralo i otvorenost i šire poglede, onda bi možda bilo šanse za to da u dogledno vreme dođe do odomaćivanja evropskih vrednosti kod nas. Naravno ne preko noći. Jer, mada ministri zbog prirode posla koje obavljaju, dosta putuju, neki od njih ipak tresu pepeo sa cigarete na crveni tepih na hodniku Narodne skupštine.
Možemo se samo nadati da će se i ovo promeiti od 19. decembra.





















