Nedelja rekorda u Skupštini
U sredu smo glasali 185 minuta. Tako nešto se još nije desilo u protekle 2 godine. Što jes’ jes’, trebalo se izjasniti o 21 tačaka, ali 3 sata je 3 sata. I još da kaže neko da novinari nemaju osećaj za humor! U jučerašnjem Mađar sou (Magyar Szó, dnevne novine na mađarskom) natpis ispod fotografije je glasio:”brzo je teklo glasanje”. Na kraju nismo osećali kažiprst.
Ali se isplatilo. Među novoizabranim članovima Nacionalnog prosvetnog saveta je i Edit Šoš (Soós Edit), član Izvršnog odbora Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine zadužena za osnovno i srednje obrazovanje. Ovo nije bitno samo zbog toga što su, zahvaljujući lobiranju u poslednja 2 meseca, svi poslanici koji su učestvovali u glasanju podržali izbor Edita (što je svakako uspeh SVM-a), nego i zbog toga (a ovo je još važnije) što će prvi put u radu ovog telo učestvovati neko ko će zastupati interese obrazovanja na jezicima nacionalnih manjina. Nije svejedno da li imamo čoveka u telu koje se bavi izradom strategije obrazovanja, ima nadležnosti u vezi odobravanja nastavnih planova i udžbenika. Do sada nismo imali. A sledećih 6 godina ćemo imati.
Prihvaćen je i naš amandman podnet na predlog zakona o matičnim knjigama. U budućnosti će pripadnici nacionalnih manjina dobijati izvode iz matičnih knjiga na kojima će njihovo ime na prvom mestu biti navedeno prema njihovom pravopisu, a tek u zagradi ćiriličkim pismom. Do sada je bilo svega u praksi. Od sada će biti ovako.
Između ostalih izglasali smo još 2 zakona i ratifikovali 7 međunarodnih sporazuma, čije usvajanje je preduslov za uvođenje bezviznog režima. Dobra je vest što nam još samo 1 zakon fali za belu šengensku listu. A već smo i njega počeli razmatrati. I to ne bilo kako.
Podneto je naime ukupno 480 amandmana na Predlog zakona protiv diskriminacije. To je rekord ove nedelje (i u protekle dve godine). Kolege poslanici žele izmeniti zakon od 63 članova na 480 mesta. Osećam iskrenu radost zbog toga što kolege pokazuju toliko interesovanje za definisanje pravnih okvira borbe protiv diskriminacije. Od 480 amandmana 436 komada su podneli radikali.
Njima (misli se na amandmane) ćemo se pozabaviti u ponedeljak i utorak, ali posle toga, ako nešto ne pokvarimo, sledeće godine stiže bezvizni režim. Naravno, zakon protiv diskriminacije ne treba prvenstveno usvojiti zbog toga da ne bismo morali stajati u redovima ispred ambasada. Želeo bih da verujem, da u 2009. i u Srbiji postoji svest o tome da treba kažnjavati diskriminaciju protiv pripadnika (ne samo nacionalnih) manjina. Ne govoreći o prevenciji.
U nedelju se u opštini Čoka održavaju izbori za savete mesnih zajednica. Nadam se da će naši postići uspeh. Ove nedelje sam bio i u Čoki i u Padeju. Tribine su protekle u odličnoj atmosferi. Kandidovani su ljudi koji uživaju ugled a i programi su dobri. Opšte je poznato da mesne zajednice skoro uopšte nemaju nadležnosti i sredstva. Ali se nadam da će u budućnosti ne samo borba protiv diskriminacije biti prirodna stvar nego će se uvideti i to da ne treba sve odluke donositi u Beogradu.
Apropo, premijer još uvek nije odgovorio na moje pitanje u vezi Vojvodine. Danas ističe rok. Ako ne dobijem odgovor, u utorak ću ponoviti pitanje. Ovakvo ophođenje nećemo prihvatiti tek tako.