Došao, video, otišao
Nije uvek tako bilo. Znali su se Rusi kad-kad zaboraviti u nekim državama i na čitavih 40 godina. Dmitrij Anatoljevič Medvedev je pak otišao kući posle tek oko 12 časova provedenih u Beogradu.
Ali je pre toga stigao. Predsednički avion nazvan Iljušin-96 najmlađeg šefa Rusije u proteklih 100 godina, 44 gogišnjeg, kako se priča 162 cm visokog Medvedeva je 20. oktobra ujutro sleteo na surčinski aeodrom. Beograd ga je čekao tronuto. Barem što se političkih lidera tiče. Vladajući i opozicionari podjednako.
Posle sastanka sa šefom Srbije i pojedinim, u svakom pogledu izabranim ministrima potpisano je 6 međudržavnih sporazuma, mislim da se sreo sa zamenikom patrijarha, primio jedan orden, i nešto posle 4 popodne je stigao u Parlament.
Za poslednje bezmalo 3 godine otkad nam je radno mesto u Beogradu, još nikad nismo uspeli da za tako kratko vreme stignemo do centra, kao tog dana, 20. oktobra, na 65. godišnjicu oslobođenja glavnog grada. Kola nigde, snajperisti na krovovima, 6000 policajaca na ulicama. A u centru saobraćaj obustavljen čak i za pešake.
Ali smo nekako posle savladavanja 2 policijska kordona uspeli da uđemo u Skupštinu. Prolaz preko kontrolnih punktova me je potsećao na partizanske filmove. Kada hrabri partizani sa falsifikovanim papirima, u nemačkim uniformama pokušavaju da uđu u glavni komandni štab neprijatelja. Sa razlikom što su naši papiri bili pravi i važeći.
U 4 je 222 poslanika sedela u velikoj Sali. I onda je uz buran aplauz, suze radosnice i predsednice parlamenta ušao Medvedev. Čovek ko kod kuće prema ranijem svetskom prvaku u šahu, sadašnjem opozicionaru gariju Kasparovu „nije više od piona”.
Usledio je 20 minutni govor. Predsednik je na mene ostavio utisak neposrednog i modernog političara, ali o govoru ne bih mogao napisati tako dobre stvari.
Ali smo saznali sledeće: režim Staljina nije bio idealan; treba stati na put pokušajima prekrajanja istorijskih činjenica; Rusija je dosledna svom stavu da je Kosovo Srbija ali je jednostrano proklamovana nezavisnost Južne Osetije i Abhazije od Gruzije uz podršku Rusije legalno i legitimno; treba graditi nov sistem evropske bezbednosti koji će povezati ljude bez obzira na ideologije; kao i da Rusija podržava priključenje Srbije EU.
Nakon ovoga su poslanici osim onih iz SVM-a i Ostojića iz LDP-a stojeći aplaudirali, pa je usledio koktel na koji mi nismo otišli. Navodno je još tog prepodneva pao dogovor o tome da će Rusija u formi povoljnog kredita dati Srbiji 1 milijardu dolara, ali to gospodin predsednik u Parlamentu nije spomenuo. Sigurno zbog toga što će se o detaljima kredita tek razgovarati za nekoliko nedelja u Moskvi. Ako polazimo od primera „prodaje” NIS-a možemo biti sigurni da će isti za nas biti povoljan u svakom pogledu.
Bilo kako bilo, 3 pozitivne stvari je svakako bilo u poseti Medvedeva: što je došao i u Parlament (prvi put je tamo gostovao jedan šef države od 2000.); što je jasno rekao: Moskva se ne protivi našem članstvu u EU (naravno to nisu mogli znati oni koji su tog prepodneva defilirali transparentom na kojem je pisalo: „Srbija-Rusija, nikada Unija!”); i što je otišao kući. A šta su posledice njegove posete, saznaćemo u mesecima koji dolaze.