Delimičan preobražaj
Mogu nastati vrlo zanimljive situacije kada jedna stranka pokušava da preko noći iz korena promeni svoj politički program. To naime iziskuje potpuno drugačiji sistem vrednosti, komunikaciju, način razmišljanja. A njihova promena, kao što ćemo i iz današnjeg posta videti nije jednostavna.
Prethodnih nekoliko godina smo na domaćoj političkoj sceni mogli biti svedoci nekoliko metamorfoza. Ili preobražaja? Kako li počinje pripovetka Franca Kafke: „Gregor Samsa pri buđenju iz nemirnih snova ustanovljuje da se u svom krevetu pretvorio u ogromnu bubu“...
U unutrašnjoj politici Srbije nakon metamorfoze se obično postaje simpatičniji. Ili je barem obično to cilj. Ne postaje se bubom, već prvoborcem decentralizacije (Dinkić) ili Evropejcem (Nikolić). Preko noći. Zaboravljajući (i učinivši sve da i svi drugi zaborave) raniju političku aktivnost, stremljenja, obraćanja i sve drugo.
O Dinkićevom preobražaju sam već pisao, pa ćemo se danas baviti Nikolićem.
Ali pre toga kratka digresija. Ovde na blogu često pišem o debatama vođenim sa našim koalicionim partnerima do kojih dolaze zbog nekih naših skupštinskih diskusija ili amandmana. Ove debate govore o tome da Žuti, Ligaši, ljudi iz G17 obično ne razumeju da i stranka koja se prvenstveno bavi zastupanjem interesa pripadnika nacionalnih manjina može ponuditi odgovore u vezi velikih, tzv. nacionalnih političkih problema. Uopšte im nije jasno „šta mi još hoćemo, kada država garantuje sva prava i Mađarima kao i svima drugima”. Nek se mi posvetimo kulturi, negovanju tradicije i nemojmo se petljati u stvari velikih.
Ili kako je to Oliver Dulić, tadašnji predsednik Narodne skupštine još 2007. rekao: „ Stranke nacionalnih manjina su anahrone organizacije”. (Samo ću u zagradi primetiti da je dosta velika sramota na izborima za savete mesnih zajednica izgubiti od stranke kojoj je „istekao rok trajanja”).
Znači, Toma Nikolić. Ove sedmice je napokon stigao na dnevni red Predlog zakona o finansiranju političkih aktivnosti (devojačko ime: zakon o finansiranju političkih stranaka). Elvru Kovač (Kovács Elvira) sam ovlastio da nas predstavlja u načelnoj raspravi, pošto je ona u proteklih dobrih godinu dana predstavljala SVM i u radnoj grupi koja je pripremala tekst. Podržavamo predlog zakona jer smo posle više meseci ubeđivanja uspeli izdejstvovati da zakon uzme u obzir specifičnosti manjinskih stranaka. To da ove stranke obično stiču mandate po sistemu prirodnog praga i ne mogu osvojiti 5% glasova. Ali ne smeju izostati iz sistema finansiranja redovnih aktivnosti parlamentarnih stranaka kada su već osvojili mandate.
Posle Elvire je Nikolić zaboravivši na preobražaj između ostalih rekao sledeće: „Ne, vi ste se borili zа sebe, zа svoje džepove, bаš vаs brigа zа strаnku nаcionаlne mаnjine ili zа strаnku većinske, uostаlom, vidite i sаmi dа jedаn vаš glаs vredi 1,5, а jedаn nаš – 1,0. Nije u redu. Morаmo dа budemo rаvnoprаvni. Morаmo dа budemo potpuno rаvnoprаvni. Obezbediće vаm držаvа novаc zа аktivnosti kojimа se kulturа, trаdicijа, sve drugo, finаnsirа, аli zа političku аktivnost pojedinih poslаnikа, dа vаm dаmo više nego drugom poslаniku, pа to nije u sklаdu sа Ustаvom.” Kao da sam čuo Dulićev govor iz 2007.
Naravno ne radi se o tome da će stranke nacionalnih manjina po poslaniku dobijati više novca nego bilo koja druga parlamentarna stranka. To je Elvira detaljno objasnila u replici opozicionom vođi. (Ko Facebook nalog može pročitati stenografske beleške debate Nikolić-Kovač).
Nema šta, Evropejizam se uči godinama. I mnogo treba čitati i razmišljati. Moglo bi se recimo početi sa sentencom starom više hiljada godina, prema kojem je najveća ravnopravnost najveća nepravda...