Brojevi
Pre tačno mesec dana Narodna skupština je započela pretres predloga rebalansa za ovu godinu. Sastavni deo propisa usvojenog 18. oktobra postao je i amandman Saveza vojvođanskih Mađara. Da, ponovo smo „ucenili” „evropsku” vladajuću većinu i jasno rekli da ćemo podržati rebalans samo ako Vlada prizna: duguje Vojvodini.
Suština usvojenog amadmana je da će Republika u 3 jednake rate (1. novembra, 15. novembra i 1. decembra) izmiriti svoja dugovanja prema Pokrajinskom fondu za kapitalna ulaganja. Tokom leta u više navrata smo govorili o ponižavajućem odnosu prema Vojvodini. Uprkos tome što jedna ustavna odredba na vrlo jasan način propisuje obaveze Republike, na vojvođanskim gradilištima se već mesecima ne dešava ništa, zbog nedostatka sredstava. Sve dok se u Srbiji ne donese zakon o izvornim prihodima Pokrajine, Vojvodina će zavisiti od dobre volje svagdašnje republičke Vlade.
Najzdravije građevinske firme u Vojvodini su dospele na rub bankrota, a zaposleni u njima su svakog dana morali strahovati od dobijanja otkaza, pošto su ti izvođači investirali svoja sredstva ili podigli kredite da bi radovi na projektima, koje je odobrio pokrajinski fond za kapitalna ulaganja, barem u nekoj meri napredovali. Dugovi pokrajinske Vlade prema izvođačima radova u trenucima kada je trajala skupštinska rasprava o predlogu rebalansa, premašili su 3 milijarde dinara. Zar je do toga došlo zbog toga što su pokrajinski organi bili aljkavi i nemarni?
Nek kao odgovor na malopređašnje pitanje stoji tu podatak prema kojem je na vojvođanske kapitalne projekte do oktobra iz Republike doznačena ukupno 1 milijarda dinara. 500 miliona 2. marta i pola milijarde 6. juna.
Ovi brojevi su bili uktuelni i 18. oktobra, na dan kada je Parlament usvojio rebalans, čiji je deo postao amandman SVM-a. 1. novembar je bio prvi datum kada je „u Novi Sad” trebala da stigne prva tranša. Na moje veliko čuđenje, republička Vlada nije zadocnila ni dan. Doznačili su 667, a prekjuče još 330 miliona dinara. Ovome treba dodati 7. novembra doznačenih 136,5 miliona dinara, namenjenih za isplatu otpremnina vojvođanskim prosvetnim radnicima koji su se penzionisali prošle godine. To je onaj novac čiju isplatu sam 26. jula, u vidu poslaničkog pitanja zahtevao od predsednika Vlade, pozivajući se na to da ipak nije normalno da su pedagozi iz uže Srbije već odavno dobili ta sredstva, a da njihove kolege u pokrajini već mesecima strpljivo čekaju. Kad je već teritorija države jedinstvena i nedeljiva.
Do kojih zaključaka možemo doći iz gore prezentiranog mora brojeva? 1) Kao rezultat upornog i „drskog” zahtevanja para od strane SVM-a, za proteklih 10 dana stiglo je više novca u Vojvodinu nego u prvih 10 meseci ove godine ukupno. 2) Ne možemo biti zadovoljni jer je suma pristiglog novca još uvek mnogo manja od one koja nam minimalno sleduje na osnovu Ustava. 3) Kad bi i Čanak i Pajtić smatrali da je pitanje ekonomskog razvoja Vojvodine bitno i kad bi barem u retkim trenucima tražili ono što nam pripada, ne bismo dospeli u ovakvu situaciju. 4) Čekamo 15. novembar, kada ponovo treba da stigne „brod pun para”.