Bez Vlade
Ovako je danas izgledala skupštinska sala oko 11,45. Trebalo je raspravljati o 6 zakona i sporazuma iz oblasti finansija. Prema poslovniku (i normalnoj logici) jedino je u prisustvu nekog člana Vlade moguće raditi. Obično se to odvija na način da čelnik ministarstva koje je izradilo predlog zakona sedi u sali za vreme rasprave. „Ako imamo sreće” onda i odgovara na postavljena pitanja poslanika, prihvata određene amandmane u raspravi koji na taj način postaju sastavni deo teksta... Jednom rečju, predstavlja i brani predlog zakona. A poslanici imaju mogućnost da ubede ministra u vezi nekih detalja.
U manje srećnijim slučajevima ne dolazi onaj ministar koji bi mogao da odgovori na gore spomenute izazove. Najbolji primer za ovu varijantu je bio kada je zakon o zabrani pušenja (zvanično se ne zove tako) u Parlamentu umesto ministra zdravlja „branio” ministar kulture. Naravno nije mogao da usledi sučeljavanje stručnih argumenata, jer poslanici koji su učestvovali u raspravi (mahom lekari) nisu imali adekvatnog partnera. Ipak treba da naglasim da je Bradić nastojao da im parira, čak je povremeno i odgovarao na pitanja, bez obzira što to nije baš njegova tema.
Dobro se sećam da je jedan poslanik pitao (s obzirom da je ministar kulture u civilu jedan od najpoznatijih domaćih pozorišnih reditelja), da li će kršiti zakon i da li treba da odgovara glumac koji zapali cigaretu na sceni ako dobije takvu instrukciju od reditelja. Jer je i pozorište zatvoreni prostor u kojem je zabranjeno pušenje. I ako će takav komad biti prikazan sto puta, da li će se dotični glumac smatrati kršiocem zakona u povratu.
Danas je ministarka finansija trebala da se pojavi u Skupštini. To zbog bolesti nije učinila, ali je Vlada zaboravila da nas o tome obavesti. A nije se pobrinula (mislim na Vladu) ni o zameni. U 10,45 je predsedavajuća odredila pauzu, sazvala konsultacije šefova poslaničkih grupa, na kojem su se vladajući i opozicionari složili da raspravu o predlozima zakona treba započeti jedino ukoliko u njoj uzme učešće i neki član Vlade. Ili je barem prisutan. O tom stavu je potpredsednica Parlamenta obavestila Vladu, ali se u sledećih pola sata nijedan ministar nije pojavio. Tada i zbog toga je prekinuta sednica.
Nadam se da će se u javnosti to biti na dobar način primljeno. Da neće biti samo konstatovano da je "Skupština ponovo otišla na odmor". Parlament nije debatni klub srednjoškolaca. Ako se sa resornim ministrom ili barem nekim od njegovih kolega ne mogu razmeniti argumenti, ako nema mogućnosti da poslanici ubede Vladu o prihvatanju podnetih amadmana, onda se ne može govoriti o parlamentarizmu. Ovaj stav se iskristalisao na konsultacijama.
I na ovome moramo insistirati. Nije moguće da od 27 članova Vlade danas baš niko nije imao vremena da dođe u Skupštinu. To je bio ponovno omalovažavanje Parlamenta. Naime, nema vlada parlament, nego skupština ima vladu. Barem je to teorija. U praksi smo od toga u Srbiji jako daleko. Posle današnjeg dana smo možda korak bliže.
Nastavak je u utorak u 10. Siguran sam da će biti i ministra.