Narodni poslanici nedostupni za narod
Kako građani Srbije mogu da komuniciraju sa svojim predstavnicima u Narodnoj skupštini
Beograd - Građani širom sveta često su se žalili da svoje predstavnike u parlamentima viđaju samo u predizbornoj utakmici, ako ih i tada vide. Međutim, s razvojem tehnologije, ne moraju više da ih "jure" u kampanjama kako bi im postavili pitanje, zatražili mišljenje, čuli planove, već sve svoje nedoumice, razočarenja i zahteve mogu direktno da pošalju na i-mejl adresu narodnih poslanika, ili čak da ih pozovu na broj telefona ili pošalju faks, jer te vrste informacija obezbeđuje svaki veb- sajt parlamenata.
Tako je svuda u razvijenom svetu. Svuda, sem u Srbiji.
Ako običan građanin u Srbiji želi da stupi u kontakt sa narodnim poslanikom za koga je glasao, odnosno za čiju stranku je dao svoj glas ili, pak, s bilo kojim drugim predstavnikom iz poslaničkih klupa, to nikako neće biti lak posao, jer ispod opštih podataka o narodnim poslanicima i njihovih fotografija, u opciji "kontakt" na sajtu Narodne skupštine ne stoji apsolutno ništa. A skoro sve političke strukture na "sva usta bruje" da je Srbija moderna, demokratska država, u kojoj građani odlučuju, a političari samo predstavljaju njihove stavove.
Ono što bi običan građanin mogao da uradi je da pozove Skupštinu Srbije, objasni ko je i šta želi u nadi da će mu centrala prebaciti poziv u kancelariju poslaničkog kluba iz koga je poslanik s kim želi da stupi u kontakt, a ako stigne dotle, pitanje je da li bi mu ikad bilo omogućeno da dođe do "svog predstavnika u parlamentu". Interesantan je slučaj novinarke Danasa koju su međunarodne kolege upitale kako dolazi do narodnih poslanika i njihovih brojeva telefona, na šta je ona odgovorila: "Jurimo ih po hodnicima parlamenta, pa ako nam daju broj - daju, ali najviše se novinari međusobno solidarišu". Nažalost, građani ne mogu da ih "jure" po holu Skupštine Srbije.
Kako funkcionišu parlamenti u svetu, pa čak i u okruženju, pokazuju sajtovi koji se dnevno, a ponekad i češće ažuriraju i koji poseduju sve lične informacije i kontakte svojih predstavnika. Ukoliko odete, na primer, na sajt nemačkog Bundestaga moći ćete u jednom kliku da dobijete potrebne informacije o bilo kom poslaniku. U Srbiji se, s druge strane, narodni poslanici pravdaju nedolaženjem na zasedanja zbog "razgovora s građanima".
Takođe, otvaraju se poslaničke kancelarije "širom zemlje", i to kroz donacije stranaca. Tako su 2009. i 2010. uz pomoć USAID Projekta za političke procese otvorene poslaničke kancelarije u beogradskoj opštini Savski venac za poslanike DS, u Leskovcu za poslanike G17 plus i u Novom Pazaru koju za kontakte i razgovore sa građanima zajednički koriste poslanici tri partije sa teritorije opština Novi Pazar, Tutin i Priboj. A šta je s ostalim gradovima odakle su narodni poslanici? Ili, pak, onim mestima koja nemaju svog predstavnika u parlamentu? Kako građani da svoje probleme, kritike ili lepe reči upute narodnim poslanicima? Pitanje je da li i kako rade te poslaničke kancelarije.
Interesantno, ali pomalo je i tužno to što samo dva od 250 narodnih poslanika imaju sopstvene sajtove, pa građani na taj način mogu da ih kontaktiraju. To su šef poslaničke grupe manjina i poslanik SVM Balint Pastor i poslanik G 17 plus Željko Ivanji. Balint Pastor ukazuje za Danas da na njegovom sajtu www.pasztorbalint.rs, građani imaju njegove telefone u Beogradu i Subotici, kao i i-mejl adrese preko kojih uvek mogu da ga kontaktiraju. Pastor dodaje da mu građani mogu pisati i preko rubrike pitanje/odgovor koju, takođe, mogu pronaći na njegovoj veb stranici.
"Zbog čega nisu stavljeni kontakti na sajtu Skupštine Srbije, nije pitanje za mene. Ono što znam je da je u toku izrada novog sajta parlamenta, koji će biti moderniji i organizovaniji od aktuelnog i koji bi trebalo da počne s radom na proleće", navodi Pastor.
Srđan Milivojević, poslanik DS u Skupštini Srbije, ističe za Danas da je on "najtraženiji" narodni poslanik u parlamentu i dodaje da nije u redu to što na sajtu Narodne skupštine ne postoje kontakti preko kojih građani mogu da dođu do poslanika. "Mnogo građana ima moj broj mobilnog telefona, a pošto u parlament stižem prvi, često se javljam i na telefon u poslaničkom klubu. Ipak, voleo bih da komunikacija s građanima bude još neposrednija, brža i jednostavnija. Jedan od problema je i taj što mnogo ljudi nemaju pristup internetu", navodi Milivojević.
On ukazuje da u brojnim gradovima širom zemlje nisu otvorene poslaničke kancelarije, "kao što je slučaj i sa Kruševcem, odakle sam ja". Prema njegovim rečima, zbog toga nije u mogućnosti da pruži pomoć svima kojima je ona potrebna. "Jedan od sredstava koje koristim da izađem u susret građanima je i socijalna mreža Fejsbuk. Iako mi na početku mnogi ne veruju da je to zaista moj profil, kada im pošaljem broj telefona u poruci, obavezno uspostavimo kontakt", navodi Milivojević.
JELENA DIKOVIĆ