Manjinske partije u dvotrećinskoj većini
Kada bi se politička snaga merila po broju partija, nacionalne manjine imale bi gotovo dvotrećinski udeo u političkom životu Srbije. Trenutno od 113 registrovanih stranaka u našoj zemlji, čak 69 zvanično se vode kao manjinske. Među njima najveći interes da se politički organizuju pokazali su Bošnjaci koji imaju 12 partija, dok drugo mesto dele Mađari, Albanci i Romi za čija prava se bori po sedam stranaka.
Kao jedan od razloga za veliki broj manjinskih partija u javnosti se tumači i činjenica da se one lakše registruju, a na izborima koriste privilegiju prirodnog praga za ulazak u parlament, umesto cenzusa od pet odsto.
Prednost u odnosu na stranke koje nemaju takav status je višestruka, pa se uveliko govori o tome da se pojedini političari maskiraju u zaštitnike manjina. Jedan od motiva jeste i činjenica da je za ulazak u Skupštinu na prošlim izborima strankama koje nisu manjinske za cenzus od pet odsto bilo potrebno nešto više od 250.000 glasova, a onima koje to formalno jesu tek malo više od 20.000. Prema aktuelnim propisima, kao manjinske mogu da se registruju čak i partije „zelene” orijentacije, koje u osnovi svog programa imaju borbu za zaštitu životne sredine i ekološke teme.
U Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu za „Politiku” navode da aktuelnim Zakonom o političkim strankama nije predviđeno da se dokumentom dokazuje da li je ovlašćeno lice pripadnik nacionalne manjine. Ovim propisom zahteva se jedino da se predstavljanje i zastupanje manjinskih interesa uređuje osnivačkim aktom, programom i statutom.
Uz to za osnivanje ovakve stranke potrebno je najmanje 1.000 potpisa punoletnih i poslovno sposobnih građana, što je čak deset puta manje nego za „običnu” partiju. Kontrolu da li je organizacija koja želi da se registruje zaista manjinska obavlja Ministarstvo za državnu upravu, a glavni kriterijum su osnivačka dokumenta partije i niko ne ulazi u nacionalnost podnosioca zahteva.
Zbog broja partija s ovakvim statusom, do sada su se više puta u javnosti čuli predlozi da bi pitanje političkog organizovanja manjina trebalo da bude regulisano novim izmenama i dopunama Zakona o političkim strankama. Predsednik poslaničke grupe Saveza vojvođanskih Mađara Balint Pastor kaže da stranke u Srbiji zaista mogu bez problema da se registruju kao predstavnici manjina, ali napominje da postoje zloupotrebe zakona. Navodi da je od početka višestranačkog sistema u zemlji oduvek bilo upisano više partija vojvođanskih Mađara, ali da poslednjih 20 godina samo SVM ima uticaj u političkom životu.
„Specifičnost za mađarsku nacionalnu manjinu jeste da gotovo sve stranke koje su registrovane zaista i jesu stranke vojvođanskih Mađara. Ipak, postoji jedna koja se na papiru bori i za interese Mađara, ali među svojim članovima i osnivačima nema nijednog pripadnika naše nacionalne zajednice”, kaže Pastor za „Politiku”, naglašavajući da se u takvim slučajevima koristi „rupa u propisima”.
Za lidera Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka Muamera Zukorlića nije čudno što od partija nacionalnih manjina ima najviše bošnjačkih partija u Srbiji. „To je svojevrstan fenomen, ali i naše bogatstvo prevelikog liderskog potencijala u Sandžaku. Ovde svaki sandžački sin misli da se rodio s činom pukovnika i smatra da će kada on bude predsednik stranke sve da se okreće oko njega”, ocenjuje Zukorlić za naš list i dodaje: „Kod nas u Sandžaku imamo tri političke opcije i sve su to prolazne tranzicijske faze naroda koji je stotinama godina bio isključen iz političkih tokova i sada prolazi neizbežne političke ’bolesti’ za koje verujem da su privremene”.
Da nije logično da postoji više partija nacionalnih manjina nego onih koje to nisu, uveren je i Đorđe Vuković, programski direktor Cesida. Dodaje da to jeste jedan od dokaza zloupotrebe da se primeni „prirodni prag” za ulazak u parlament, ali i da nema načina da se tako nešto spreči, jer svako ima pravo da osnuje partiju kakvu želi. „Svako može da se izjasni kako hoće i može da menja svoje etničko opredeljenje. To je njihovo ljudsko pravo koje im niko ne može oduzeti”, navodi Vuković za „Politiku”. Podseća i da izborne liste dodatno kontroliše Republička izborna komisija, koja proverava da li su ispunjeni formalni kriterijumi da se neka od njih tretira kao manjinska i da li će za nju važiti prirodan prag.
DEJAN SPALOVIĆ