Stranačko vozanje iz Banovine
Da li je tačno da neki poslanici iz Vojvodine u Beograd putuju kolima pokrajinske administracije
Republički poslanici Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak i Bojan Kostreš a, po sopstvenom priznanju, povremeno i zamenica predsednika poslaničke grupe „Za evropsku Srbiju“ (na kojoj su sve troje izabrani) Aleksandra Jerkov, na zasedanja Skupštine Srbije dolaze službenim automobilima Izvršnog veća Vojvodine, iako trenutno nemaju nikakve funkcije u pokrajinskim organima. Nakon što je Čanak u Beogradu i snimljen kako izlazi iz „škode superb“ NS 166–541, koja je u PIV-u zadužena na ime potpredsednice Skupštine Vojvodine Maje Sedlarević (LSV), ona je, priznajući da je svom stranačkom šefu ustupila ovaj automobil, novinarima rekla da je „sasvim uobičajeno da se republički poslanici iz Vojvodine koriste službenim automobilima PIV-a“. Takođe, ona je tom prilikom rekla da, kao predsednica Odbora Skupštine APV za evropske integracije, na svoje ime duži čak tri automobila iz pokrajinskog voznog parka, ali nije znala da odgovori da li je jedan od njih i onaj s registracijom NS 166–538, kojim je, istog dana kad i Čanak, u Beograd stigao i Kostreš.
Po rečima Maje Sedlarević, nije nikakva tajna da se pokrajinski službeni automobili na taj način koriste još od 2000. godine. Na direktno pitanje da potvrdi njene reči da je uobičajeno da republički poslanici iz Pokrajine koriste automobile PIV-a, direktor Službe za opšte i zajedničke poslove pokrajinskih organa uprave Marko Radosavljević, pod čijom je ingerencijom vozni park Banovine, odgovorio je da je to neistina.
Pitanja bez odgovora
„Dnevnik” još od lane nije dobio odgovor na više puta uredno upućen zahtev nadležnim pokrajinskim organima da nam se odgovori na nekoliko konkretnih pitanja u vezi s korišćenjem voznog parka Banovine. Direktor Službe za opšte i zajedničke poslove pokrajinskih organa uprave Marko Radosavljević rekao nam je juče da mu Pokrajinski sekretarijat za informacije nikada nije prosledio naša pitanja.
– Ne, tako nešto nije tačno – izjavio je Radosavljević za naš list. – Primera radi, najviše republičkih poslanika iz Vojvodine ima Demokratska stranka i odgovorno tvrdim da nijednom od njih nije odobreno da koriste pokrajinska službena vozila za odlazak u Beograd. Nemam ni informaciju o tome da gospoda Čanak i Kostreš to rade direktno. Međutim, ako Maja Sedlarević kaže da njih dvojica koriste njoj dodeljeno službeno vozilo, ja nisam tu da nju kontrolišem. Ona, po našoj odluci, kao i drugi potpredsednici pokrajinskog parlamenta, ima pravo na korišćenje službenog automobila i onda ona snosi odgovornost ako ga ustupa nekome ko na to vozilo nema pravo.
Pokušali smo da saznamo koriste li ovu mogućnost i drugi republički poslanici vladajuće koalicije, koji takođe žive u Pokrajini ali pripadaju drugim partijama, polazeći pritom od pretpostavke da je onima iz opozicije to svakako uskraćeno.
– Ne znam da li gospodin Čanak to zaista radi, ali mogu da potvrdim da poslanici DS-a iz Vojvodine, koliko ja znam, sigurno ne uživaju takve privilegije – napomenuo je republički poslanik DS-a Janko Veselinović.
Slično je odgovorio i republički poslanik Mađarske koalicije Balint Pastor, dodajući da bi on takvu mogućnost, da mu je ponuđena, svakako odbio.
– Poslanici MK-a ne uživaju takve privilegije, niti su nam one ponuđene, a mi ih sami nismo tražili – izjavio je Pastor. – Nisam se raspitivao, pa ne znam ni da li takva mogućnost, koju pominje Maja Sedlarević, zaista postoji, ali i da jeste tako, mi je ne bismo koristili.
Na pitanje šta misli o takvom korišćenju automobila iz voznog parka PIV-a od ljudi koji trenutno nemaju nikakvu funkciju u Banovini, Pastor je ocenio da ne može on određivati kome će PIV dati automobil na korišćenje. On je pri tom izrazio mišljenje da bi bivši predsednici Skupštine Vojvodine trebalo da imaju neka posebna prava, potvrđujući da o tako nečemu, bar zasad, ne postoji zvanična odluka. Istina, Nenad Čanak i Bojan Kostreš jesu bivši spikeri pokrajinskog parlamenta, ali na našu konstataciju da Aleksandra Jerkov to nije, Pastor je odgovorio da je to njegovo mišljenje i nije bilo vezano za konkretan slučaj, nego za uopšten stav.
A. GRUBEŠA