Sećanje na aradske mučenike
U Vojvodini je i ove godine centralna komemoracija održana u Elemiru.
Širom Karpatskog basena se 6. oktobra održavaju komemoracije u spomen na aradske mučenike. Četiri od trinaest aradskih mučenika imaju poreklo iz Vojvodine. Jožef Švajdl poreklom iz Sombora, zatim Karolj Vesterburg Lajningen je rođen u Nemačkoj, ali je preko supruge postao veliki zemljoposednik u Novom Kneževcu. Sudbina Vilmoša Lazara i Ernea Kiša je povezana sa Zrenjaninom.
U Vojvodini je centralna komemoracija i ove godine održana u Elemiru, naselju udaljenom 10 kilometara od Zrenjanina. Od 11 sati u lokalnoj crkvi Svetog Augustina je održana sveta misa na kojoj su se okupili brojni ljudi koji su pokazali da je za vojvođanske Mađare izuzetno važno sećanje na heroje revolucije i borbe za slobodu 1848/49. godine.
Arpad Fremond, predsednik Mađarskog nacionalnog saveta: „Mi Mađari iz Vojvodine dobro znamo da slobodu nije dovoljno jednom osvojiti, već se za nju boriti svaki dan. Danas, 175 godina nakon događaja, ovu borbu ne prati zveckanje oružja. Danas se moramo boriti drugim metodama. U istoriji Mađara su uzori aradski mučenici. Oni su uzori borbe, samožrtvovanja, rodoljublja i vere. Iako su bili različitog porekla, hteli su jedno. Slobodu, nezavisnost i napredak svoje zemlje."
Nakon svete mise, položen je venac na kip Ernea Kiša u porti crkve. Ispred Spomen crkve, između ostalih, vence su položili predstavnici Mađarskog nacionalnog saveta, Saveza vojvođanskih Mađara, Kulturnog saveza vojvođanskih Mađara, predstavnici civilnih organizacija i udruženja, kao i Jožef Mađar, ambasador Republike Mađarske u Beogradu, koji je u svom govoru istakao kako sećanje na 6. oktobar nije izbledelo, jer je to pre svega nacionalni dan žalosti za svakog pripadnika mađarske zajednice, interes mađarske zajednice.
“Voleo bih kada bi Mađari van granica ili u svojoj domovini zaista ovaj nacvionalni dan žalosti smatrali zajedničkim interesom i zajedničkom vrednošću Mađara. Tada ćemo moći da opstanemo, tada ćemo biti jaki i tada ćemo moći dati svetu primer, poput revolucionara i boraca za slobodu 1848/49. godine, ako svi Mađari zastupaju svoju javnu stvar i interese mađarske zajednice na tako uzoran način, kakav danas predstavljate ovde u Elemiru.”
Nakon komemoracije, dr Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara, je izjavio kako činjenica da se toliki broj ljudi pojavio u crkvi u Elemiru dokazuje da mađarska zajednica u Vojvodini pamti i ceni herojstvo aradskih mučenika koju su oni učinili za dobrobit nacije i slobode žrtvujući sopstvene živote.
„Od aradskih mučenika 4 su rođena u Vojvodini ili su bili povezani sa Vojvodinom. Posebno mi je zadovoljstvo što je zalaganjem biskupa Mirka Štefkovića, u duhu našeg razgovora, nedugo nakon njegova posvećenja za biskupa, kip Ernea Kiša vraćen ovde, u portu crkve u Elemiru, za godišnjicu obeležavanja 6. oktobra.”
Dana 24. novembra 2001. godine Vlada Mađarske je proglasila 6. oktobar Nacionalnim danom žalosti. Na današnji dan mađarska državna zastava spušta se na pola koplja, a na javnim ustanovama se vijori zastava žalosti. U Vojvodini, između ostalog, komemoracije se održavaju u Kanjiži, Bačkoj Topoli, Somboru, Malom Iđošu i Senti.