Poslanici investiraju u osiguranje
BEOGRAD – Predstavnici naroda našli su dobar način da oplode novac a da prstom ne mrdnu – ulažući u osiguranje. Osiguravajuće kuće postale su vrlo dosadne, stalno zivkaju, saleću… I mic po mic, reč po reč, lagano ubede mušterije. Para nije velika, a dobiti će biti pod starije dane. Jer, politika zna biti varljiva. A što je još važnije – ni kapi znoja se ne ulaže u taj biznis. Suzana Grubješić, šefica poslaničke grupe G17 plus, to je shvatila još 2003. godine, kada je rešila da uplaćuje životno osiguranje. Razlog, veli, nije to što strahuje za svoju bezbednost.
– To je samo moj način štednje. Uplaćujem po 1.000 evra svake godine, a tih sedam hiljada evra sam kao štednju prijavila i Agenciji za borbu protiv korupcije, kojoj sam kao poslanik morala da dam imovinsku kartu – kazala nam je Grubješićeva.
O životnom osiguranju razmišlja i Dejan Nikolić, poslanik DS-a, kog ovih dana intenzivno ubeđuju osiguravajuće kuće da je to pravi potez.
– Ozbiljno razmišljam o životnom osiguranju za koje bih uplaćivao 700-800 evra godišnje. Ne smatram da mi je bezbednost ugrožena, životno osiguranje doživljavam kao dobru investiciju. Osim toga, standardi zemalja članica EU nalažu da najmanje 20 odsto stanovništva bude životno osigurano, dok je kod nas to svega šest odsto. Ipak, to neće biti moj motiv ako se odlučim za taj korak – rekao je Nikolić.
On je objasnio da bi, ukoliko jednoj osiguravajućoj kući bude uplaćivao 600 evra godišnje, za 18 leta imao više od 40.000 evra na svom računu.
– Tada bih mogao da se odlučim da li ću novac podići odjednom ili ga dobijati u jednakim mesečnim iznosima, što bi praktično bila neka vrsta penzije. A pri tom, za svaku eventualnu povredu dobijao bih određenu sumu na ime osiguranja – istakao je Nikolić.
Balint Pastor iz SVM-a uplaćuje stipendijsko osiguranje svom sinu maltene od njegovog rođenja.
– Moj sin je rođen u avgustu prošle godine i već od oktobra, pošto je tako najisplativije, uplaćujemo mu osiguranje. Mesečna rata je 50 evra, što će se nakupljati do njegove 18. godine, kada će biti isplaćeno. I sigurno će mu dobro doći na studijama – rekao je za naš list Pastor.
Jeste da zvuči smešno, istakao je Pastor, jer punih 18 godina treba uplaćivati novac, budući da osiguranje ima svrhe samo ako se otplaćuje do kraja. Ali, supruga i on procenili su da je to najcelishodniji vid osiguranja.
Istu vrstu osiguranja uplaćuje i Aleksandar Pejčić iz DSS-a. Čak je i mesečni iznos isti – 50 evra.
– Investiram u budućnost svog deteta, kako bi ono moglo da iskoristi ta sredstva kada napuni 18 godina. I to, naravno, uz određenu dobit, to jest profit koji će za preostalih 12 godina narasti. To bi trebalo da bude oko 10.000 evra, koje će moći da iskoristi u roku od pet godina, odnosno tokom školovanja – naveo je Pejčić.
Neće da baksuzira
Natašu Jovanović iz SRS-a ništa na svetu ne može naterati da uplaćuje životno osiguranje.
– Nekoliko osiguravajućih kuća pokušavalo je da me ubedi da se osiguram kod njih. Čak me je i dobra drugarica, koja je direktorka jedne osiguravajuće kuće u Kragujevcu, danima molila da se osiguram. Ali, to nikako ne želim, neću da baksuziram – kazala nam je Jovanovićeva i dodala da ona ne zna da je ijedan njen kolega iz poslaničke grupe životno osiguran.
J. J.