Nećemo glasati protiv interesa Vojvodine
Pogled iz Narodne skupštine
PIŠE: Balint Pastor
Vlada Srbije odbila je naše amandmane na Predlog zakona o železnici koji bi omogućili da veći deo železničke infrastrukture na teritoriji APV, osim Koridora 10, pređe u vlasništvo Vojvodine. To praktično znači da ne postoji volja ni da se zakonom o javnoj svojini Pokrajini da mogućnost da ona upravlja železnicom na svojoj teritoriji. Time je upućena etatistička poruka da ništa značajno što je infrastruktura ne može biti u vlasništvu APV. Reč je o potpuno pogrešnom pristupu, ali i jasnom signalu kako Vlada zamišlja decenralizaciju.
Nažalost, nakon ovoga je potpuno jasno da se zakon o javnoj svojini ne donosi zbog unutrašnjih potreba za decentralizacijom, niti zato da Srbija više ne bude jedina država u Evropi u kojoj pokrajina i lokalne samouprave nemaju svoju imovinu. Namera je, zapravo, samo da se stavi kvačica pored još jednog zadatka koji nam je na putu ka kandidaturi za članstvo u EU. Bitna je forma, a ne sadržina.
Uostalom, zakon o javnoj svojini se donosi samo nekoliko dana pre saopštavanja mišljenja Evropske komisije, što dosta govori. Pri tome su mnoge odredbe predloga tog akta protivurečne, nejasne, i vidi se da Vladi Srbije u stvari i nije bio cilj da se stvori jasna slika o tome šta je državno, šta pokrajinsko, a šta opštinsko ili gradsko. Recimo, infrastruktura u civilizovanom svetu već decenijama nije simbol državnosti, suvereniteta, ali kod nas još uvek nije napušten centralistički pristup.
Ne bih ulazio u to zašto je Vlada Srbije, čiji je stožer DS, odbio predloge Vlade Vojvodine, čiji je takođe stožer DS. To su unutarstranačka pitanja. Ali nama kao SVM-u puno znači to što je Vlada APV jednoglasno utvrdila zaključke povodom Predloga zakona o železnici, kojima su podržani naši amandmani. Ako uzmemo u obzir i ovu činjenicu, onda je odluka Vlade Srbije da odbije te amandmane problematična u još većoj meri.
Naravno da nikome ne pada na pamet da vozovi sa teritorije uže Srbije ne mogu da koriste infrastrukturu u Vojvodini. Bio sam zatečen kada je ministar Mrkonjić u petak o tome govorio. Stvar je samo u tome da je Republika Srbija poslednjih decenija nažalost pokazala kako zamišlja „ulaganje“ u tu infrastrukturu (demontiranje pruga, odnošenje 16.000 vagona iz Vojvodine u poslednjih dvadesetak godina, itd.) i da smo uvereni u to da će APV biti mnogo bolji vlasnik. Autonomna pokrajina Vojvodina želi vlasništvo nad železničkom infrastrukturom na svojoj teritoriji da bi u nju mogla da ulaže, konkurišući kod evropskih i drugih fondova, jer želimo bolji kvalitet železničkog transporta putnika i robe.
I tu ne može i ne sme biti ništa sporno. Pa još 1923. je od 1.700 kilometara železničke mreže na teritoriji današnje Vojvodine svega 382 km bilo u vlasništvu države, dok su ostale deonice bile pod upravom različitih akcionarskih društava. Ako je to tako bilo pre 90 godina, onda je u današnjem, modernom svetu stvarno suludo govoriti o tome da pruge – a isto se to odnosi i na regionalne kanale i puteve – mogu biti isključivo u državnoj svojini jer su to dobra u opštoj upotrebi.
U svakom slučaju, bez obzira na aktuelni rasplet događaja, mislim da će sednica Skupštine Vojvodine u ponedeljak biti veoma značajna, jer će se na njoj pokrajinski poslanici, kao izabrani predstavnici građana Vojvodine, odrediti prema rešenjima na kojima insistira Beograd. Ono što je sigurno, mi ćemo kao stranka amandmane Skupštine Vojvodine braniti u Skupštini Srbije kao da su naši. S druge strane, nadam se i da će svi narodni poslanici iz Vojvodine, a pre svega tu mislim na ligaše i demokrate, pomoći Savezu vojvođanskih Mađara da u ponedeljak, kada se bude glasalo o zakonu o železnici, dobijemo akt koji odgovara ekonomskim interesima Vojvođana, a da posle toga usvojimo i zakon o javnoj svojini koji će značiti realnu decentralizaciju.
Dakle, nadam se da ostali vojvođanski poslanici neće asistirati u donošenju zakona koji su štetni po interese Vojvođana. Kada je reč o poslanicima SVM-a, mi sigurno nećemo omogućiti usvajanje takvih zakona.
(autor je poslanik SVM-a u Skupštini Srbije)