"Iskliznuće voza" i drugi događaji
U ponedeljak je u Narodnoj skupštini definitivno pao antivojvođanski Zakon o železnici. Glasanje je trebalo održati još 12. septembra, ali je odloženo nakon što smo nedvosmisleno saopštili da nećemo (obezbeđivanjem kvoruma) asistirati usvajanju tog propisa. Pre desetak dana smo se na sastanku šefova poslaničkih grupa dogovorili da ćemo u danu za glasanje, 26. decembra staviti tačku na nagađanja u vezi sa usvajanjem Predloga zakona o železnici. Pošto ga Vlada ne može više povući iz skupštinske procedure, nijedna stranka vladajuće većine neće glasati „za“, što će automatski rezultirati neusvajanje tog zakona.
U ponedeljak se to i dogodilo, zahvaljujući čemu se desilo nešto za šta u ovom mandatu do sada nije bilo primera. Ali ne samo u ovom, nego se takvog slučaja ne sećam ni iz ranijih ciklusa, otkada je uveden višestranački sistem. Iz toga proizlazi da je ostala šansa da Vojvodina preuzme pravo upravljanja nad većim delom železničke mreže na svojoj teritoriji. Ali se to može desiti tek u narednom sazivu Skupštine.
Zakon o železnici je pao, ali je Skupština ove godine usvojila oko 300 propisa. Po važnosti se izdvajaju zakoni o javnom beležništvu, o privrednim društvima, i naravno o vraćanju imovine i rehabilitaciji.
U skladu sa prvim, od septembra sledeće godine javnobeležničke isprave će se moći sastavljati na mađarskom jeziku, što je značajan korak ka ravnopravnoj službenoj upotrebi jezika nacionalnih manjina. Zahvaljujući usvajanju našeg amandmana na Predlog zakona o privrednim društvima naziv firmi će i u budućnosti moći da se registruju i na mađarskom jeziku.
Rat koji se vodio u vezi sa zakonima o vraćanju imovine i rehabilitaciji bio je najznačajniji sled događaja ove godine. Ljudi su mogli videti pravo lice Lige socijaldemokrata Vojvodine, Liberalno demokratske partije i drugih. Krajnji rezultat je eliminisanje principa kolektivne krivice iz procesa restitucije, kao i to da je nakon 70 godina i zakonom koji je usvojen u Narodnoj skupštini jasno rečeno da su na kraju II Svetskog rata i u godinama posle njega ljudi lišavani života, slobode ili imovine zbog nacionalne pripadnosti i da ih zbog toga treba rehabilitovati u pojednostavljenoj proceduri.
U velikoj meri se vezuje za ovu temu i to da će jučerašnje usvajanje našeg amandmana na budžet rezultirati time da će srpski deo srpsko-mađarske međuakademijske mešovite komisije istoričara raspolagati sa 100.000 evra u sledećoj godini.
Izmenjen je zakon o policiji i više nema prepreke za zapošljavanje dvojnih državljana u MUP-u, kao i zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja koji smo u potpunosti uspeli da uskladimo sa rešenjima iz zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina. Nacionalni savet Mađara je u velikoj meri zahvaljujući tome uspeo da dobije sve upravne sporove protiv opštine Senta, u kojoj su na vlasti Demokratska stranka i Građanski savez vojvođanskih Mađara.
Ove godine smo doživljavali i debakle. Žao mi je što se nismo uspeli izboriti za takav zakon o javnoj svojini koji bi u skladu sa principima realne decentralizacije mogao da obezbedi privredni razvoj Vojvodine i lokalnih samouprava. Suprotno mojim nadanjima nismo uspeli obezbediti političku volju Demokratske stranke za izmenu uredbe vlade o protivprirodnim granicama upravnih okruga.
To što 9. decembra nismo dobili status kandidata za članstvo u EU nije iznenađenje, ali je ogroman neuspeh. Ni sada nemam utisak da bi Vlada bila voljna da ispuni kriterijume koji su odavno svima poznati. Ovogodišnje hapšenje Mladića i Hadžića je dokazao: umemo mi kad želimo. I da smo želeli, mogli smo uspeti i ranije.
Tako je izgledala ova godina. Sada se čini da će Parlament krajem januara-u februaru još zasedati, a nakon toga i zvanično kreće kampanja. Videćemo da li će tako biti. Do tada želim srećnu novu godinu svim čitaocima bloga!