Da li će se rezultat pretvoriti u uspeh?
11. septembra stupa na pravnu snagu zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina. U prethodnom periodu se svašta pričalo o ovom propisu. Od nekih smo o njemu čuli sve najcrnje, bilo je i ignoracije, a i pohvalnih mišljenja. Jako je malo, međutim bilo takvih ocena, koje su stavljajući na stranu političke fraze, govorili o tome kakve konkretne koristi će pripadnici nacionalnih manjina imati od ovog zakona.
Sledeće tvrdnje su sve tačne: „zakon o nacionalnim savetima je važan korak ka ostvarenju kolektivnih prava pripadnika nacionalnih manjina”; „zahvaljujući njemu se realizuje mađarska (personalna, kulturna) autonomija, pošto sadrži 90% rešenja iz koncepta autonomije Mađarske koalicije”; „zakon stvara mogućnosti da bismo svoju sudbinu uzeli u svoje ruke”, itd.
Sve je to tačno ali ljudima ne govori skoro ništa.
Ali možemo reći i sledeće: u skladu sa zakonom usvojenim 31. avgusta, udžbenik može postati samo od onog rukopisa, koji nacionalni savet dotične nacionalne manjine odobri; u onim školama u kojima se u većini odeljenja nastava odvija na jeziku neke nacionalne manjine, direktor se može imenovati jedino uz prethodnu saglasnost dotičnog nacionalnog saveta, a u drugim ustanovama se to čini nakon zatraženja mišljenja nacionalnog saveta; nacionalni savet npr. Mađara predlaže program za predmet mađarski jezik i književnost, kao i elemente programa za predmete istorija, muzičko vaspitanje, likovna umetnost, koji izražavaju posebnost nacionalne manjine; daje mišljenje na nastavne programe srpskog jezika, kao nematernjeg. Pravno su ništave sve odluke države, pokrajine i lokalnih samouprava koje se odnose na prava pripadnika nacionalnih manjina, a koje su donete bez konsultovanja dotičnog nacionalnog saveta.
Iz ovoga se već može osećati da je reč o novim rešenjima koje su od izuzetnog značaja za manjinske zajednice. A ja sam samo primera radi naveo neke od oko 60 budućih nadležnosti nacionalnih saveta, koje se odnose na obrazovanje, kulturu, informisanje, službenu upotrebu jezika.
Ovo bi moglo da tako funkcioniše i u npr. Rumuniji ili Slovačkoj. U dvema državama Evropske unije. Ali tamo ipak nije tako. Mi smo se uspeli izboriti za te nadležnosti. To je rezultat rada i preuzimanja rizika mnogih. Rezultat politiziranja vojvođanskih Mađara u poslednjih 20 godina.
Kada se rezultat može pretvoriti u uspeh? Ako se ispune dva uslova. Ukoliko će nacionalni saveti efikasno izvršavati nadležnosti i ukoliko sledeći saziv nacionalnog saveta sledeće godine izaberemo na neposrednim izborima, a ne putem elektora.
U sledećim mesecima treba sastaviti posebne biračke spiskove nacionalnih manjina. Najmanje 117.320 Mađara treba da svojim potpisom deklariše da pripada mađarskoj zajednici. Neki mađarski političari su mišljenja da je to nemoguć uslov. Ja ne mislim tako. Zašto ne bismo prihvatili sebe, svoj identitet? Nema od čega da se plašimo.
U 4 meseca nakon oktobra ćemo potražiti svakog pripadnika mađarske zajednice u svojim domovima. Bez stajanja u redovima, bez plaćanja taksi, za par minuta će svako ko se izjašnjava kao pripadnik mađarske zajednice moći da stekne pravo da učestvuje u izboru sledećeg saziva nacionalnog saveta. Nacionalnog saveta koji će imati značajne nadležnosti.
To će biti proces ponovnog dijaloga unutar zajednice. Nadam se da ćemo imati puno partnera među mađarskim strankama i udruženjima. Neophodno je jedinstvo.