O jednom utorku
Ovaj utorak nije bio prosečan. 29. marta u kasno prepodnevnim satima je Štefan File (Füle), komesar za proširenje EU stigao u Narodnu skupštinu. Kao što sam to i prethodne nedelje pomenuo, u zadnje vreme nam u Parlament poprilično često dolaze strani gosti. Komesara za proširenje smo ugostili nekoliko dana posle ruskog premijera, i nekoliko dana pre predsednice Republike Finske.
File je održao govor pred plenumom i sastao se sa šefovima poslaničkih grupa i predsednicom Narodne skupštine. Predstava je bila veoma poučna. O ovom slučaju reč „ predstava“ upotrebljavam u više značenja. S jedne strane, govor komesara je zaista bio koristan, jer je nadam se sada i onima jasno da će Srbija morati da ispuni sve kriterijume za dobijanje statusa kandidata koje su trebale i ostale zemlje iz našeg okruženja i da nećemo moći računati na provlačenje, koji su na tako nešto računali. Kriterijume treba ispuniti. A oni su veoma davno definisani, tako da se ne bi trebalo iznenaditi, ni očekivati nekakva čuda. U sledećim mesecima bi trebalo usvojiti zakone o restituciji, javnoj svojini, izboru narodnih poslanika, finansiranju političkih stranaka, izvršiti potpunu reviziju reforme pravosuđa, itd. O svemu tome je na nedvosmislen način govorio Štefan File.
To što je ogromna većina poslanika (uključujući i Nikolićeve), izuzev onih iz nekoliko opozicionih partija gromoglasnim aplauzom nagradili obraćanje komesara za proširenje, odslikava da ova zemlja ipak teži ka Uniji. Nadam se da vladajuća koalicija u sledećim nedeljama svoje slaganje sa u utorak iznetim činjenicama neće izraziti samo aplauzom već i time npr. da će u skupštinsku proceduru uputiti recimo Predlog zakona o restituciji.
Ali se u kasno prepodnevnim satima tog utorka odvijala i drugačija predstava (performansa). Dok je komesar pričao o neophodnosti pune saradnje sa haškim tribunalom u sali se čule melodije pesme „Na planini, na Jelici, sastali se svi četnici“. Moram priznati da nisam previše upućen u temu četničkih pesama ali sam se od članova odgovarajuće poslaničke grupe informisao o naslovu pesme koja se „slučajno“ mogla čuti sa mobilnog telefona.
Te večeri sam još išao u Martonoš. U prethodnim mesecima se u ovo selo u opštini Kanjiža naselila grupa od nekoliko desetina Roma muslimanske veroispovesti sa Kosova. Razumljivo je da je to među žiteljima izazvao strah i nezadovoljstvo. Sa čelnicima mesne zajednice i opštine smo odlučili da organizujemo zbor građana. U prethodnih deset godina još nigde nisam video da ljudi u većim grupama stižu na neku političku tribinu. U selu koje ima oko 1800 stanovnika, na zboru građana je učestvovalo oko 260 ljudi. Među njima pravoslavni i katolički sveštenici, vođa Roma koji tradicionalno žive u ovom naselju, kao i predstavnik novopridošlih.
U nekim trenucima je na tribini bilo i teških reči i uzavrele atmosfere, ali je strah žitelja razumljiv. U skladu sa Ustavom moramo zahtevati zabranu preduzimanja mera koje bi prouzrokovale veštačko menjanje nacionalnog sastava stanovništva, ali istovremeno treba poštovati slobodu kretanja i nastanjivanja svih građana. U sledećim nedeljama ćemo u selo odvesti ministra za socijalna pitanja, a pozvaćemo i ministra unutrašnjih poslova ako bude bilo potrebno.
Na zboru građana smo se dogovorili da je neophodno veće prisustvo policije, izmene Zakonika o krivičnom postupku u odnosu na sitne krađe (što je SVM pre 2 nedelje inicirao), formiranje fondacije od strane lokalne samouprave koja bi otkupljivala deo praznih kuća u selu, kao i to da meštani budu solidarni međusobno i prema sopstvenom selu. Moraju dobro razmisliti kome prodaju svoje kuće i šta će biti posledice svojih odluka.