2 godine
Juče je bio 2. rođendan Vlade Mirka Cvetkovića. Prethodnih dana su u medijima objavljene analize, mišljenja, intervjui u vezi učinka vlade „u prvom poluvremenu”. Većina tih članaka je sadržala i brojke kojima su neki želeli dokazati efikasnost, a neki bezuspešnost.
Objavljeno je da je Skupština usvojila 470 zakonska predloga vlade, da je kabinet održao 287 sednica, ali i to da je evro 7. jula 2008. koštao oko 78 dinara, a sada blizu 105. Kao i to da je tada prosečna plata bila 420 evra, a danas 330.
Svi navedeni podaci odgovaraju stvarnosti. Koji podatak će se obznaniti zavisi isključivo od uređivačke politike konkretnog medija.
Naš zadatak je od početka nepromenjen. Moramo ubediti Vladu i stranke vladajuće većine da prioritete vojvođanskih Mađara osećaju svojima. Jednostavnije rečeno: ono što je nama bitno, treba da bude i njima.
Da li smo uspeli? Navešću samo nekoliko najvažnijih rezultata. Posle 7 godina čekanja, zahtevanja, pregovaranja usvojen je Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina. Definisano je više od 60 nadležnosti, omogućeni su neposredni izbori za članove saveta. Ministarstvo je sprovelo izbore. Posle 13 meseci natezanja Skupština je izglasala pokrajinski statut i zakon o nadležnostima AP Vojvodine. Usvojen je pa je na za nas prihvatljiv način izmenjen Zakon o regionalnom razvoju, pa će bačke opštine: Kanjiža, Senta i Ada pipadati severno-bačkoj razvojnoj oblasti. Izmenama zakona o privrednim komorama postigli smo da firme sa teritorije 3 navedene potiske opštine ponovo pripadaju regionalnoj privrednoj komori u Subotici, a ne u Kikindi. Više zakonskih predloga iz sfere obrazovanja i kulture je usvajanjem naših amandmana postao prihvatljiv i za nas. Posle višemesečnih pregovora sa ministrom poljoprivrede izdejstvovali smo da uzgajivači duvana tipa „Burley” dobiju premije.
Ali se za delovanje Cvetkovićeve Vlade mogu vezivati i propusti, pa i loše, štaviše protivustavne odluke, koje nismo mogli podržati. Takav je bio npr. Energetski sporazum sa Ruskom federacijom, kojim smo poklonili NIS. Ili antivojvođanski republiči budžet za 2010. godinu. Zakon o sedištima sudova i javnih tužilaštava kojim ne samo da je broj prvostepenih sudova smanjen sa 138 na 34, već su ukinuti sudovi u opštinama u kojima su neprekidno funkcionisali blizu 150 godina (npr. u Kanjiži, Senti, Adi, Bačkoj Topoli, Temerinu, Bečeju...) Još uvek ni traga zakona o denacionalizaciji, imovini lokalnih samouprava i Vojvodine, a izvorni prihodi su minimalni. Voleli bismo da smo još bliže EU i da se konačno na osnovu argumenata govori o NATO. Samo smo delimično uspeli da izdejstvujemo promenu neprirodnih granica upravnih okruga. Vlada se još uvek ne ophodi prema poljoprivredi kao prema strategijskoj grani, bez obzira na činjenicu da jedino ta privredna grana ima suficit u spoljnotrgovinskoj razmeni. 8. jula je još uvek nepoznata otkupna cena žita... Ne zna se kako želi Vlada pomoći naseljima pogođenim poplavama...
Bez obzira na sve, i danas možemo zaključiti ono što pre 2 godine. Ova Vlada je trenutno najbolja koju možemo imati uzevši u obzir sve okolnosti i moguću konkurenciju. Ali je konstantno moramo potsećati na obećanja i na zajedničke zadatke definisane koalicionim sporazumom. Upotrebljavajući kompletan arzenal srbijanskog stila politiziranja. Kao pouzdani, ali samostalni partner kojem su na prvom mestu interesi sopstvenih birača, to ćemo činiti i u predstojećem periodu (od 2 godine).